ADVOKAT ĐORĐEVIĆ - BLOG

Dobro došli na blog advokata Aleksandra N. Đorđevića

  1. Naslovna
  2. Blog

Uvreda na društvenoj mreži

 

Uvreda na društvenoj mreži

Krivično delo uvrede učinjeno preko društvenih mreža

 

Članom 170 Krivičnog zakonika Republike Srbije inkriminisana je uvreda. U ovom članku pokušaćemo da što jednostavnije definišemo njen pojam, a bavićemo se najviše, u poslednje vreme, sve češćem načinu izvšenja ovog krivičnog dela posredstvom društvenih mreža.

Uvreda je izjava omalovažavanja, a omalovažavanje je potcenjivanje ili negiranje vrednosti koje čine čast jednog lica. S tim u vezi potrebno je definisati i pojam časti.  Čast predstavlja vrednosnu sliku kakvu mi imamo o sebi (subjektivna vrednosna ocena)  i razlikuje se od ugleda , koji je pak vrednosna slika kakvu drugi imaju o nama. Komplikovano? Ovako na prvi pogled čini se da jeste međutim svi mi dobro znamo šta predstavlja uvredu, iako većina nas ne bi znala kako da je definiše.

Radnja ovog krivičnog dela može biti ostvarena na više načina. Rečima ili pisanjem (tzv. verbalna uvreda), raznim gestikulacijama ili pokretima (tzv. realna uvreda).  Za našu temu bitna je izjava omalovažavanja koja se manifestuje pisanjem i da li je svaka negativna vrednosna ocena nekog lica napisana na društvenoj mreži uvreda u krivično-pravnom smislu? Odgovor na ovo pitanje nije ni malo jednostavan. Najpre je potrebno  napomenuti da je u našoj sudskoj praksi prihvaćena tzv. “objektivna teorija uvrede” po kojoj se kao kriterijum da li nešto predstavlja omalovažavanje procenjuje iz ugla postojećih običajnih, moralnih i drugih normi koji važe u određenoj sredini (društvenoj grupi, mestu i sl.). Dakle za ocenu da li neka izjava predstavlja uvredu u krivičnopavnom smislu irelevantno je kako je ta izjava shvaćena od strane lica kome je upućena.  Ovo praktično znači da se uvredom napada nečija čast kao subjektivna kategorija,  ali da se sama izjava kojom je ta čast napadnuta procenjuje objektivno prema svim okolnostima i vrednostnim kriterijumima koji važe u određenoj sredini. Ako je u nekoj društvnoj grupi ili sredini uobičajeno međusobno oslovljavanje u šali sa npr.  “Gde si konju?” onda ta izjava upućena članu takve grupe neće predstavljati uvredu. Međutim ako izađemo van okvira takve društvene grupe ili sredine  ovu izjavu posmatramo šire moglo bi se zaključiti da ona u sebi sadrži omalovažavanje, te bi u toj situaciji takva izjava predstavljala uvredu. Dakle, ocena da li je neka izjava omalovažavajuća zavisi od slučaja do slučaja i procene svih relevantnih okolnosti.

Kako je prisustvo na društvenim mrežama globalna pojava teško da se može tvrditi da članovi neke društvene mreže predstavljaju posebnu društvenu grupu. U većini slučajeva ljudi se tu uopšte i ne poznaju te nam unapred nije poznato kakve vrednosne stavove ima neko od pripadnika društvene mreže. Zato moramo biti pažljivi kako i na koji način se jedan drugom obraćamo naročito u graničnim situacijama kada neka reč sama po sebi ne predstavlja uvredu, ali u kontekstu u kome je izrečena se može tako shvatiti. Potrebno je voditi računa i o tome da u pismenoj kumunikaciji ne postoji mogućnost vokalnog interpretiranja neke reči ili fraze, kao što postoji u govoru, te da se jedna ista reč može shvatiti na različite načine. Zbog toga se neko možda oseti uvređenim, iako za to nije postojala naša namera. Pristojno bi bilo da uvek kada primetimo da osoba sa kojom komuniciramo nije pravilno razumela ono što smo napisali to odmah razjasnimo i po potrebi uputimo izvinjenje.

Velike probleme za pravilnu kvalifikaciju krivičnog dela uvrede, koje je izvršeno na društvenoj mreži predstavlja poseban teži oblik ovog krivičnog dela inkriminisan stavom 2 člana 170 Krivičnog zakonika. Radi se o tzv. uvredi učinjenoj putem štampe, radija, televizije ili sličnih sredstava ili na javnom skupu. Ova poslednja dva pojma stvaraju glavobolju i suprotna mišljenja. Da li npr. Twitter predstavlja javni skup ili se radi o sredstvu sličnom štampi, radiju , televiziji. Ako na sve to dodamo i činjenicu da se uvreda napisana npr. na Twitteru veoma brzo širi i da za nju u vrlo kratkom vremenskom period sazna veliki broj ljudi, jasno je koliko je takva vrsta uvrede društveno opasnija od one tradicionalne izrečene “u lice”. Iako je uvreda na društvenoj mreži «opasnija» od «obične» uvrede,  mišljenja samo i zastupamo takav stav da se društvene mreže ne mogu smatrati sredstvima javnog informisanja niti se podvesti pod pojam javnog skupa, bez obizra što u našoj sudskoj praksi postoje i suprotna mišljenja.  Dakle po nama uvreda izrečena na društvenoj mreže mogla bi se podvesti samo pod osnovni oblik ovog krivičnog dela. Kako bi se s tim u vezi otklonile sve dileme potrebno je da sudska praksa o tome zauzme jasan stav, a korisne bi bile i zakonske izmene, koje bi te pojmove precizno definisale, kao što je to npr. urađeno u susednoj Hrvatskoj.

Pored pitanja pravilne kvalifikacije uvrede na društvenoj mreži poseban problem predstavlja kako utvrditi identitet izvršioca ovog krivičnog dela. U nekim situacijama to je prilično jednostavno , ali postoje društvene mreže u kakve spada i Twitter gde je identitet korisnika često skriven. Mnogi koriste ovu društvenu mrežu pod pseudonimom bez ikakavih podataka o sebi. Do tih podataka je jako teško doći, naročito kad se uzme u obzir da se krivično delo uvrede goni po privatnoj tužbi te da tužilaštvo i policija nisu ovlašćeni da s tim u vezi preduzimaju potrebne radnje radi otkrivanja učinioca ovog krivičnog dela. U svim tim slučajevima postojaće krivično delo uvrede, bez identifikovanog izvršioca, što će praktično onemogućiti njegovo krivično  gonjenje. Sledeći praktičan problem predstavlja i činjenica da čak i ako uspemo da identifikujemo ko stoji iza nekog naloga sa koga je napisana uvreda postavlja se pitanje kako utvrditi ko je tu uvredu napisao? Poznato nam je da ne mora da znači da je lice sa čijeg je naloga uvreda izrečena baš to lice koje je izvršilo ovo krivično delo. Mogući su lažni nalozi, upadi i neovlašćeno preuzimanje naloga. Moguće je da npr. zaboravimo da se izlogujemo i da neko sa našeg telefona , tableta ili računara izvrši ovo krivično delo. S tim u vezi mogu nam se desiti i brojne neprijatnosti, pa je zbog toga uvek neophodan oprez. Sve ovo su realno moguće situacije koje u praksi dovode do toga da će veoma mali broj uvreda izvršenih preko društvenih mreža dobiti svoj sudski epilog kroz osuđujuću presudu.

Ovo je veoma ozbiljna tema o kojoj će se još mnogo pisati sve dok se ne pronađe adekvatno rešenje u cilju suzbijanja ovog oblika kriminaliteta, ali takvo da ni na koji način ne ograniči korpus ustavom garantovanih sloboda i prava građanina na slobodno izražavanje. U svakom slučaju potrebne su izmene našeg krivičnog zakonodavstva kako bi ono bilo u toku sa novim pojavnim oblicima kriminaliteta.  

Videli smo da se pojam uvrede definiše moralnim kriterijumima i vrednostnim stavovima. Obradili smo samo neke praktične probleme u vezi sa temom i osvrnuli se na to koliko krivično delo uvrede učinjeno putem društvenih mreža može biti opasno po čast nekog lica. Zbog toga je potrebno da se na kraju ovog članka vratimo na te moralne vrednosti i zamolimo sve čitaoce, korisnike društvenih mreža da ne omalovažavaju druge ako ni zbog čega drugog onda zato što nam to elementarna pristojnost nalaže.

 

 

Adv. Aleksandar N. Đorđević 


← Prethodni blog   /   Naredni blog →


Komentari

Nema komentara.

Sentence

I najveći filosof Sokrat, svetionik slobode govora je hapšen i osuđen na smrt. Umro je u tamnici ispivši otrov. Danas 24 veka nakon njegove smrti ceo svet je čuo za Sokrata, a za njegove tužioce i sudije niko! Zato setite se Sokrata!

Uvek sam govorio ”Da bi pravda bila slepa, zakoni moraju dobro da vide”. Ako nemamo dobre zakone ne možemo se ni nadati pravdi, a pravda to je ono što očekujemo, za šta se borimo i čemu treba da težimo.

Budimo realni i prizemni odaberimo ipak carstvo zemaljsko, a nakon toga izgradimo advokaturu kakvom ćemo biti ponosni. To moramo sami uraditi, jer niko drugi to neće moći osim nas!

Ja imam samo reči. Njima branim, zastupam i od njih živim. One su moja snaga moj najveći dar. Probaću rečima uvaženo veće da doprem do Vas kako biste doneli pravilnu i zakonitu presudu. Naspram mene stoji stena. Brižljivo isklesana od strane tužioca do najsitnijeg detalja. Na toj steni sve je savršeno. Pravilne je boje, oblika i takve visine da zaklanja pogled na ono što se nalazi iza nje. A iza nje je istina. Da bi nju videli moramo se mi izdići iznad očiglednosti pa naš pogled usmeriti ka nečemu što se na toj steni odmah ne primećuje. Moramo pogledati dole, na sam početak, a ka jednoj maloj pukotini! Ona nije tu voljom optužbe, iako deluje da je deo klesanog mozaika tužioca. Kada je spoznamo biće nam jasno da je ta stena šuplja i da ju je dovoljno samo pogurati da se ona kao kula od karata obruši i nestane otvarajući nam tako pogled ka istini! Tu istinu tražim da vidite, ne radi mene ili mog branjenika već zarad pravičnosti. Prepoznajte istinu! Donesite oslobađajuću presudu!

Pravo ne sme da se zloupotrebljava, ali takođe ne sme ni da svrha prava postane sprečavanje zloupotrebe prava.